Hush (Recenzija)

0

Nakon što je redatelj Mike Flanagana radio na horor filmu Oculus, napravio je pauzu koja je trajala sve do ove godine u kojoj nam je donio novi film koji nosi naziv Hush. Njegovi filmovi su više nego dobri, te nam je naravno drago što se vratio i još jednom dokazao da je dobar redatelj. Film je prikazan na SXSW filmskom festivalu gdje je dobio hrpu pozitivnih kritika.

Radnja je već viđena, a prati gluhonijemu spisateljicu Maddie, koja se preseliti u novu kuću daleko od grada u kojoj želi završiti svoju knjigu. Jedne večeri na vratima pojavljuje se maskirani psihotični ubojica koji krene plašiti i maltretirati Maddie.

Razgovora gotovo nema, sve ukupno traje nekih petnaestak minuta. Rijetko da neki film u kojem nema puno razgovora dobije pozitivne kritike, jer takvi filmovi često budu dosadni i gubljenje vremena, ali za ovaj to ne možemo reći. Tišina koja prevladava podiže film na veću razinu i čini ga napetijim. Zanimljivo je gledati film u kojem osoba ne može ništa reći ili vrištati iako je u velikoj boli. U većini drugih filmova dok se nešto počne događati prođe dosta vremena, međutim u ovom filmu to nije slučaj. Tempo je ubrzan, glavna radnja se počinje događati već nakon nekoliko minuta, što je jako dobro. Radnja se odvija u kući i oko nje. Kuća je dosta velika i nalazi se u šumi daleko od grada, kao što znamo, takve lokacije su česte za ovaj žanr.

Hush

Negativac je psihopat kojemu je jedni cilj poigravanje s Maddie, te ju poslije ubiti. Maska koju on nosi nije komplicirana, odrađena je jednostavno. Iako u nju nije uloženo puno truda izgleda sasvim solidno. John Gallagher Jr. kao negativac djeluje uvjerljivo, sjajno se uklopio. Glavna glumica Kate Siegel odlično se snašla u ulozi gluhonijeme Maddie, svoju ulogu je odradila odlično. Kate je još i zajedno s redateljem napisala scenarij. Ideja da glavna glumica bude gluhonijema je ispala jako dobro i baš to čini film drugačijim od ostalih sličnih filmova. Jezivih scena gotovo da i nema, onih nekoliko kojih ima za njih su uglavnom zaslužni odlični zvučni efekti koji su se dobro uklopili. Redatelj se pozabavio zvukom kako bi gledatelj nedostatak sluha od Maddie iskusio iz prve ruke. To možemo primijetiti na početku, kada Maddie priprema hranu čuje se sve normalno, te se od jednom sve nenadano utiša i stavlja gledatelja u njeno stanje.

Radnja nije original, već je viđena i zvuči dosadno, ali Hush se podosta razlikuje od sličnih filmova, jer je Mike Flanagan zahvaljujući odličnoj atmosferi i izvedbi već viđenu stvar uspio pretvoriti u nešto bolje. Očito zna što radi i još jednom je dokazao da je jedan od boljih redatelja.